Poznati hrvatski vaterpolist Jerko Marinić Kragić gostovao je u poznatoj emisiji Podcast Inkubatoru, između ostalog je pričao o nemilom događaju kada je završio u zatvoru nakon navijačkih nereda u St. Etienneu 2016. godine za vrijeme Europsko prvenstva u nogometa.
GALERIJA Kragić na dočeku otvorio dušu: 'Bio sam na dnu, ružno su pričali o meni'
- Tada sam igrao za talijanski Posillipo. Sedam dana prije utakmice vratio sam se u Hrvatsku. Planirao sam pogledati još poneku utakmicu jer opće je poznato da Splićani i Torcida vole navijati Hrvatsku, bez obzira na neke borbe.Dogodio se prekid. Sve je prošlo, zapravo, normalno, mi smo sjeli u automobil, malo se 'vrtili' po Francuskoj i krenuli kući. Normalno smo došli jer ništa se nije dogodilo kad nisi jedan od tih koji su bacali pirotehniku. A na vijestima su rekli da sam ja skoro pa organizator svega, bakljaš! A mene nitko ne tereti jer baklju nisam ni unio ni bacio. I kada ljudi neupućeni pročitaju u medijima što pišu, da si orjunaš, to te prati - ispričao je Marinić Kragić.
- Nakon sedam dana zvali su me u policiju. Mislio sam da je treba na poligraf kao što sam bio tamo kada su tražili krivce za svastiku na Poljudu. Zvali su puno ljudi jer su mislili da je netko iz navijačke skupine. Svatko će reći da je Torcida jer su mediji tako napisali. I rekli su mi da se javim na odjel za ekstremizam, a ja ne znam ni što je to. Računam da ako se ne odazovem, da će doći po mene kući maricom. I kažu mi da su došle neke nesretne snimke iz Francuske, a petak navečer. Prijatelj me zvao na nogomet u kavezu, rekao sam da ću malo kasniti. A ostavili su me da prenoćim u pritvoru! Meni ništa nije jasno, o kakvim je snimkama riječ, pa nisam bacio ništa. I ostavili su me još jedan dan, u podrumu negdje. Otac je uspio preko poznanika doći do odvjetnika koji mi je pomogao. Nitko nije bio ni svjestan situacije jer nije tako zvučalo. U Francuskoj vlasti nije bilo ni briga. I potom smo morali na sud, a sudac nas je pitao tko nas je poslao tamo. Je li politički iscenirano...
VEZANI ČLANCI:
Hrvatski junak iz Dohe završje tada u zatvoru na Bilicama.
- Zbog tog političkog pritiska i udara na državu dogodilo se da sam sedam-osam dana bio u zatvoru, a ja sportaš, bez mrlje. I najgore što nisi kriv za što te terete. Taj sudac nije ni slovo poslušao i odlučio je izreći mjesec dana istražnog zatvora, ali je žalbeno vijeće odlučilo da nema temelja za to. I dolazim na Bilice u Splitu u ćeliju s pet ljudi, čak sam ih i znao. Roditeljima je bilo teže nego meni, ne znaju što ni kako. I dođu u posjetu šesti dan, vidimo se iza rešetke, pričamo na telefon. Majka ga je uzela prva, nisam je ni pogledao, samo sam rekao da je neću pogledati, neka kaže nešto. I dignem glavu, a ona suza na suzu. Kad sam vidio da ona plače, gotovo. Plačem ja, otac hoće biti hrabar, ali suze i njemu. Plaču svi, policajci, teška Esmeralda. Shvatio sam da ne bih to ponovio u životu, ne bih htio nikome ni preporučiti da ode tamo, ne treba biti sa šest ljudi u ćeliji i obavljati veliku i malu nuždu na čučavcu tu, kraj svih. Opeklo me dobro, shvatio sam neke stvari. Moraš biti pažljiviji što radiš, a ja se nisam smatrao važnom ličnošću, a i shvatiš da si neki ku**c, pardon na izrazu. Bio sam mali Jere sa Skalica koji se nije vidio kao svjetski i europski prvak. Mislio sam da više nikad neću biti u reprezentaciji, da se neću vratiti u vaterpolo. Shvatiš da u životu moraš pažljivije pristupati nekim stvarima. Težak, težak trenutak. Najteži - zaključio je Marinić Kragić.
