Hrvatki košarkaš Stojan Stojko Vranković rođen je u Drnišu, 22. siječnja 1964. godine. 2.18 metara visok, na poziciji centra igrao je za KK Zadar, Aris (Solun), Boston Celticse, Panathinaikos (Atena), Minnesota Timberwolvse, Los Angeles Clipperse i Fortitudo Bolognu.
Najveću popularnost stekao je u Panathinaikosu, klubu kojemu je donio prvi naslov europskog klupskog prvaka. Finale je to iz 1996. protiv Barcelone u kojemu je Stojko blokirao protivnika u zadnjim sekundama.
Zahvaljujući tomu Panathinaikos je pobijedio Barcelonu rezultatom 67:66. Zanimljiv je detalj da je Vranković iste godine (1996.) bio kum Mladenu Grdoviću kad se pjevač u Las Vegasu ženio s Brankicom.
Vranković je na sebe skrenuo pažnju već kao kadetski reprezentativac. Za KK Zadar počeo je igrati 1980. i igrao sve do 1989. U tom je razdoblju (1986.) osvojio državno prvenstvo. U Kupu europskih prvaka sa Zadrom 1986./1987. osvojio je četvrto mjesto. Kao seniorski reprezentativac počeo je nastupati 1984. i već tada je osvojio nekoliko medalja. Nakon Zadra igrao je za grčki Aris s kojim je osvojio grčko prvenstvo (1989.).
Karijeru je nastavio u NBA ligi gdje je od 1990. do 1992. igrao u Boston Celticsima. Od 1992. do 1996. ponovno je u dresu Panathinaikosa s kojim je 1993. pobjednik Kupa. Zatim se vratio u NBA i nastupao za Milwauke Buckse i LA Clipperse. Po povratku u Europu 1999. godine pristupio je bolonjskom prvoligašu PAF.
Na europskim je prvenstvima Vranković osvojio tri brončane medalje (1987., 1993. i 1995.) dvije zlatne (1989. i 1991.). Sa svjetskih se prvenstva može pohvaliti dvjema brončanim medaljama (1986. i 1994.) te dvjema srebrnima s Olimpijada (Seul 1988. i Barcelona 1992.). Utakmica u kojoj je igrao, a koja se i dana pamti je finale olimpijskog turnira u Barceloni 1992. protiv američkog Dream Teama.
Time je reprezentacija Hrvatske na Olimpijadi u Barceloni ostvarila jedan od najvećih uspjeha hrvatskoga sporta - srebrnu medalju u žestokoj borbi protiv SAD-a. Najvećim uspjesima karijere Vranković će nakon titule sa Zadrom 1986., istaknuti baš to reprezentativno olimpijsko srebro iz Barcelone 1992., te europsku krunu sa Panathinaikosom iz 1996.
Bio je blizak prijatelj s pokojnim Draženom Petrovićem no u filmu o košarkaškom Mozartu "Nekoć braća" nije sudjelovao. Vranković je rekao da je jedini razlog njegova nepojavljivanja taj što ga nitko nije zvao. Demantirao je riječi Vlade Divca da je odbio sudjelovati u projektu.
U vrhunskoj košarci bio je je 36 godina.
Najviše koševa, njih 27, u jednoj utakmici zabio je beogradskom Partizanu 1987. godine. Protiv Hapoela je u dresu Zadra, ostvario čak 36 skokova i 11 blokada!
Kao član reprezentacije 1992. godine dobio je Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar". Dobio je i Orden reda Danice, a sudjelovao je i na OI 2006. u Atlanti gdje je s našim košarkašima osvojio sedmo mjesto.
Po završetku igračke karijere završio je diplomski stručni studij na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu i postao stručni specijalist trenerske struke u košarci. Najviši je to stupanj stručnog košarkaškog obrazovanja u Hrvatskoj. Vranković je potom kao obrazovani trener preselio u SAD kamo je otišao radi školovanja i sportskog razvoja sina Antonija.
Stojko Vranković je u sretnom braku sa suprugom Lovorkom. Imaju troje djece, dvije kćeri Mateu i Andreu te sina Antonia, koji je krenuo očevim stopama.
Godine 2004. bivši kapetan reprezentacije našao se u novoj ulozi. Postao je dopredsjednik krovne hrvatske sportske udruge. Od 2004. do 2008. bio je dopredsjednik HOO-a, a od 2005. predsjednik je Hrvatskog kluba olimpijaca. Među brojnim humanitarnim akcijama Kluba ističe se akcija za pomoć tragično nastradaloj stolnotenisačici Sandri Paović.
U igračkoj mirovini Vranković je jedno vrijeme bio vrlo aktivan u HOO-u u 'Klubu hrvatskih olimpijaca' gdje se zalagao da se osvajačima olimpijskih medalja osigura sportska mirovina (naknada za izvrsnost).
Danas s obitelji živi na Floridi.
